Ponekad zaboravljamo koliko su naši roditelji važni i koliko je njihova ljubav neizmerna. Posebno je majčina ljubav jedinstvena i neuporediva. Kako odrastamo i napuštamo roditeljski dom, a naši roditelji stare, često zaboravljamo sav trud, ljubav i brigu koje su uložili u naše odrastanje.

  • Često se zanemaruje neprocjenjiva uloga naših roditelja u oblikovanju onoga što smo postali. Iskreno pismo jedne majke svojoj kćeri poslužilo je kao snažan podsjetnik na duboke životne lekcije koje se mogu naučiti i na neizmjernu vrijednost roditeljske ljubavi. Ne zaboravimo nebrojene trenutke u kojima su naši roditelji stajali uz nas, i iskažimo im svoju zahvalnost, bili oni i dalje prisutni u našim životima ili ne, za nepokolebljivu ljubav koju su nam poklanjali u godinama našeg odrastanja.

    U iskrenom pismu jedne majke svojoj kćeri, ona počinje obraćajući joj se sa “moja draga djevojčice.Kad dođe vrijeme i primijetite da me moje godine sustižu, lijepo vas molim za strpljenje i razumijevanje dok pokušavate shvatiti izazove s kojima se možda suočavam.Dok razgovaram, ljubazno vas molim da me ne prekidate ako slučajno ponovim nešto što sam već mnogo puta rekao. Umjesto toga, tražim od vas da poslušate svoje uho i istinski slušate što govorim. Razmislite o danima svoje mladosti, kada bih vam vjerno čitao istu priču za laku noć bez greške.

    Ako mi se dogodi da se ne tuširam, molim vas da se suzdržite od toga da se naljutite ili da me posramite. Možete li se prisjetiti vremena kad ste bili mladi, a ja bih vas zaigrano ganjala po kući, potičući vas na kupanje? U trenucima kada primijetite da se borim da shvatim nove tehnologije, ljubazno vas molim za strpljenje dok se krećem kroz proces učenja, a da me ne pogledate zbunjeno. Razmislite o sreći koju sam doživio kad sam vas učio raznim životnim vještinama – kao što su jelo, odijevanje, oblikovanje frizure i suočavanje sa svakodnevnim preprekama.

Ubuduće, kada shvatite da starim, ljubazno vas molim za strpljenje i empatiju. Bude li bilo trenutaka u kojima se teško prisjećam naših razgovora, dajte mi prostora da se prisjetim. U slučaju da posustanem, preklinjem vas da ne postanete tjeskobni, nemirni ili snishodljivi.

Želim da shvatiš da je biti uz tebe najvažniji aspekt mog života. Kad moje umorne noge više ne mogu pratiti tvoj korak, pruži mi ruku, kao što sam ja činila kad si ti prvi korak napravio. Kad moje vrijeme istekne, ne tuguj, nego radije budi prisutan sa mnom, shvati me i nosi ljubav koju dijelimo do zadnjih trenutaka mog postojanja. Čuvat ću i čuvati sve trenutke i sreću koju smo zajedno doživjeli. Sa širokim osmijehom i ogromnom privrženošću prema tebi, želim ti izraziti ove riječi – Volim te, moja voljena kćeri!

Osjećaj izražen u ovom iskrenom pismu, koje je majka napisala svojoj kćeri, služi kao dirljiv podsjetnik na neusporedivu ljubav i brigu koju roditelji poklanjaju svojoj djeci. Dok prolazimo kroz složenost odrasle dobi, ključno je priznati da se i naši roditelji suočavaju sa svojim kušnjama i transformacijama. Njihova nepokolebljiva ljubav činila je temelj našeg odgoja, a sada je naša odgovornost uzvratiti nepokolebljivim strpljenjem, empatijom i ljubavlju. Veza između roditelja i djece nadilazi mjere i vrijeme, a naša zahvalnost prema njima trebala bi prožimati svaki aspekt našeg svakodnevnog života.

 

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here