Ratna ispovijest Bošnjaka iz Bijeljine: Spas od strijeljanja zahvaljujući prijatelju Srbinu
U vihoru rata 1992. godine, sudbina mnogih ljudi u Bosni i Hercegovini bila je zapečaćena brutalnošću i nasiljem. Među tim pričama nalazi se i ispovijest jednog Bošnjaka iz Bijeljine koji je doživio nevjerovatan obrat zahvaljujući ljudskosti svog prijatelja Srbina.
Početak tragedije
Na samom početku sukoba, Bijeljina je bila poprište strašnih dešavanja. Bošnjačka porodica, o kojoj govori ova priča, našla se na meti paravojnih jedinica. Među njima su bile i ozloglašene trupe predvođene Željkom Ražnatovićem Arkanom, poznate po svom brutalnom postupanju prema nesrpskom stanovništvu.
“Sve je počelo u aprilu. Upali su nam u kuću i izveli nas napolje. Stajali smo u redu, dok su nas vojnički gledali kao brojeve, a ne ljude. Strah koji sam tada osjetio, nikada neću zaboraviti,” prisjeća se svjedok.
Prijatelj koji je rizikovao sve
U trenutku kada su vojnici pripremali strijeljanje grupe muškaraca, među kojima se nalazio i svjedok, dogodilo se nešto nevjerovatno. Njegov dugogodišnji prijatelj, Srbin, pojavio se na licu mjesta.
“Prepoznao sam ga među njima. Bio je to Dragan, čovjek s kojim sam dijelio djetinjstvo. Prišao je i rekao: ‘Ovaj ide sa mnom.’ Vojnici su ga gledali s nevjericom, ali je on insistirao, rizikujući vlastiti život,” kaže svjedok.
Put ka slobodi
Dragan je, koristeći svoj utjecaj i hrabrost, uspio izvući prijatelja iz smrtonosne situacije. “Rekao mi je: ‘Sada ideš u Beograd. Nemoj se vraćati dok ovo ludilo ne prođe.’ Zahvaljujući njemu, preživio sam,” ističe Bošnjak.
Zajednička poruka mira
Danas, ovaj čovjek živi sa sjećanjem na nesebični čin koji mu je spasio život. “Dragan je bio heroj. On mi je pokazao da ljudskost može nadvladati mržnju i podjele,” dodaje. Njihovo prijateljstvo ostalo je netaknuto, a njihova priča postala je simbol nade.
Zaključak
Ova ispovijest podsjeća nas da u najmračnijim trenucima, svjetlost ljudskosti može osvijetliti put. U svijetu podjela i sukoba, priče poput ove potvrđuju da su ljubav i prijateljstvo jači od bilo koje mržnje.
“Nikada ne smijemo zaboraviti da smo, prije svega, ljudi. Neka ova priča bude podsjetnik na to,” zaključuje on.
