Prije nekoliko godina Rada Manojlović, srpska pop-folk pjevačica, iznenada se gotovo potpuno povukla iz javnog života, rijetko koncertirajući. Počela se više koncentrirati na svoj privatni život, provoditi više vremena u krugu svoje sestre te se s njom upustila u zajednički posao. Čini se da je put mira Rada odabrala nakon što je dosegla vrhunac u karijeri i pronašla harmoniju, koncentrirajući se na osobne odnose i svježe izazove daleko od bučne glazbene sredine.
Ona i njen polubrat Nenad Manojlović često su u medijima dovodili u pitanje potencijal svoje veze. Oboje su odrasli u istoj obitelji, no životi su im krenuli različitim putevima, što je vidljivo iz same činjenice da su zajedno pokrenuli glazbeni projekt.
Navodno je pokušala stupiti s njim u kontakt kako bi s njim snimila duet — navodno dirljivu priču o bratsko-sestrinskoj ljubavi iz njihova djetinjstva. Međutim, Nenad nije radio s njom, ma čime se bavila, a to Radu jako boli.Ali više od toga, to je veza kroz emocionalna iskustva. Doista, bratski odnos, središnja tema pjesme, za nju je bio velika tuga. Ovaj čin Nenadovog odbijanja suradnje ubio je dvije muhe jednim udarcem: ubio je i razotkriveni glazbeni projekt i njegovog idejnog nositelja, njega i Radu. Nenad je toliko zaokupljen solo karijerom da nije našao vremena ni za razgovor s Radom, pa stvari idu samo gore.
Njihova zajednička roditeljska figura pritiskala je nezadovoljstvo Nenadovim ponašanjem, smatrajući da je izgubljena šansa za obnovu obiteljskih veza. Ono što se dogodilo spriječilo je Radin prvi emotivni povratak; zatvorila se prije svega u sebe plačući iz dna duše za svojim bratom kojeg više nije mogla približiti. Iako je Rada svoje razočarenje podijelila na društvenim mrežama, očito je da ju je ova situacija povrijedila na osobnom planu.
S jedne strane, naglašava činjenicu da se i najbliskiji odnosi mogu zaplesti u nesporazume i komplikacije, te da su očekivanja koja imamo od drugih uglavnom izazov za obje strane. Rada Manojlović se suočila sa činjenicom da ne može uvijek da dobije željeni odgovor od onih koje voli, zbog čega je morala da preispita svoje veze i životne prioritete.
BONUS TEKST:
Jesu li vam ikada rekli da drveće može komunicirati jedno s drugim putem podzemne mreže? Nazvana Wood Wide Web, ovo je mreža gljiva, poznata kao mikoriza, koja povezuje svoje korijene s korijenima drveća i drugih biljaka u šumi.
Mikoriza je simbiotski odnos između gljiva i biljaka pri čemu gljive pomažu biljkama da apsorbiraju vodu i hranjive tvari iz tla, a zauzvrat biljke gljivama opskrbljuju šećere proizvedene fotosintezom. Ali ono što je fascinantno je da ove mikorizne mreže ne samo da prenose hranjive tvari nego i informacije.
Na primjer, kada je jedno stablo u šumi napadnuto štetočinama, ono može ‘upozoriti’ druga stabla pomoću kemijskih signala koje prenose mikorizne mreže. Druga će stabla, kao odgovor na ovo upozorenje, početi ispuštati, putem biokemije, kemikalije koje odvraćaju štetočine, čime se povećava njihova otpornost. Takva komunikacija pomaže stablima u suradnji međusobnom podrškom u borbi protiv zajedničkih prijetnji.
Još jedan ključni igrač u mreži su stara stabla, posebno “stabla majke”. Matična stabla mogu se definirati kao relativno stara i velika stabla, koja funkcioniraju tako da hrane i informiraju druga okolna mlada stabla putem mikoriznih mreža. Drugim riječima, pomaže cijeloj šumi da ostane u dobrom zdravlju i savršenom stanju. Nakon smrti matičnog stabla ono ostaje s velikim naslagama hranjivih tvari koje podržavaju život i rast ostalih stabala. Neki drugi istraživači radije je nazivaju “drvo dojilja” jer grane mrtvog matičnog stabla koje živi nekoliko stoljeća očito gube samo koru i ne trunu.
Takav složeni sustav dokazuje da šumsko drveće nije izolirana jedinka, već je dio dinamične zajednice koja zajedno surađuje radi opstanka i boljeg života. Ova otkrića revolucioniraju način na koji gledamo na šume: ne samo kao na komplicirane i međusobno povezane zajednice, već i kao na mjesta gdje se odvija nevidljiva, ali vitalno važna komunikacija.
