Zbog demencije je nekoliko godina bila u bolnici i nije se mogla sama brinuti o sebi. Slavna glumica Rada Đuričin preminula je u 91. godini života, ostavivši za sobom zapaženo nasljeđe u srpskom glumištu, gdje je blistala i na pozornici i na televiziji. Glumica je izdržala dugotrajnu borbu s demencijom, što je zahtijevalo stalan liječnički nadzor dok je također primala odgovarajući tretman za druge zdravstvene probleme.
- Prema izvoru koji poznaje poznatu glumicu, Informer prenosi da je nakon Radine hospitalizacije otkriveno da boluje od oblika demencije koji zahtijeva stalni nadzor. Donedavno je o njezinim potrebama brinula njegovateljica, no kako joj se stanje pogoršavalo, primljena je u bolnicu na stalni medicinski nadzor. Rada Đuričin diplomirala je na dva fakulteta: književnosti i glumačkoj akademiji.
Završila je školovanje na FDU uz vršnjake poput Nikole Simića, Ružice Sokić i Velimira Bate Živojinovića. Odlikovana za svoj umjetnički doprinos, nagrađena je nagradom Zlatni puran za životno djelo. Kroz svoju blistavu karijeru igrala je u nizu filmova i serija, kao što su “Selo gori, a baba se češlja”, “Tajne vinove loze”, “Miris kiše na Balkanu” i “Rat. Između raznih drugih čimbenika, “Akademija” postavlja pitanje: Je li gubitak pamćenja početni znak demencije? Sam gubitak pamćenja ne ukazuje na početak bolesti.
- Ako ostane stabilan najmanje šest mjeseci i ne utječe na svakodnevni život ili posao, vjerojatno nije rano upozorenje na demenciju. Međutim, ako se gubitak pamćenja poveća i dovede do poteškoća, traženje liječničke procjene postaje ključno. Demencija se u početku može manifestirati kao atipične promjene u ponašanju koje se čine nekarakterističnim za osobu, a često ih primjećuju osobe u njihovoj blizini.
U početku se također mogu pojaviti poremećaji govora, orijentacije, koordinacije pokreta, pažnje, kognicije i raznih drugih moždanih funkcija. Proces procjene uključuje neurološke i psihijatrijske procjene, neneuropsihološke procjene, relevantne laboratorijske pretrage krvi, skeniranje mozga ili magnetsku rezonanciju, kao i sve daljnje potrebne pretrage. Prepoznavanje specifičnog tipa demencije ključno je zbog potrebe za prilagođenim pristupima liječenju.
- Koji elementi dovode do pojave demencije? Ovo stanje proizlazi iz niza moždanih poremećaja i stanja koja utječu na druge organe i tkiva – ukupno oko 150 – koja dovode do propadanja živčanih stanica (neurona). Budući da je regeneracija tih stanica gotovo neizvediva, većina ovih poremećaja dovodi do postupnog pada tijekom vremena u tri prepoznate domene demencije: kognicija, ponašanje i svakodnevne životne aktivnosti. Dva najčešća oblika demencije su Alzheimerova bolest i vaskularna demencija.
DODATNI TEKST
Vježbanje ove navike tijekom mjeseci ili godina može uzrokovati slabljenje i popuštanje sfinktera, što potencijalno može rezultirati stvaranjem želučane kile. Iako to obično ne prepoznajemo, brzo konzumiranje velikog komada hrane može dovesti do nekoliko problema, od kojih neki mogu biti ozbiljni. O ovoj temi premijer raspravlja na Instagramu. O tome se bavi i dr. Predrag Dugalić, specijalist gastroenterologije i pionir u endoskopskom liječenju bolesti jednjaka.
– Što se događa kada prebrzo konzumiramo hranu? Dok se hrana kreće kroz otvor dijafragme u želudac, veliki komadi stvaraju pritisak na mišićni sfinkter koji se nalazi u dijafragmi. Prema liječniku, ako se ovakvo ponašanje ponavlja mjesecima ili godinama, sfinkter može oslabiti i na kraju otkazati. Ovo stanje je poznato kao hijatalna kila, termin koji opisuje pomicanje organa iz jedne tjelesne šupljine u drugu, točnije iz trbušne šupljine u prsnu šupljinu.
Početna indikacija javlja se kada se dio želuca pomakne u prsnu šupljinu, što dovodi do prvog simptoma: povećanja nakupljanja zraka, što često rezultira češćim podrigivanjem. Tipično, podrigivanje i žgaravica su početni znakovi, nakon kojih slijedi refluks želučane kiseline u jednjak, što se može manifestirati kao povećana kiselost. Dugotrajno ovo stanje može dovesti do upale jednjaka zbog prisutnosti kiseline.
Prema riječima dr. Dugalića, kada su mukozni živčani završeci u jednjaku izloženi želučanoj kiselini, pacijenti uz osjet kiseline osjećaju i peckanje. Osim toga, pun želudac može vršiti pritisak na srce, potencijalno rezultirajući srčanim aritmijama, kao što je ubrzan rad srca. Posljedično, ovi pacijenti često traže konzultacije s kardiologom zbog poremećaja srčanog ritma ili preskakanja srca (ekstrasistola) prije nego što konačno dođu u našu polikliniku.
