Danas je uobičajeno čuti srceparajuće priče o starijim roditeljima koje su odrasla djeca napustila i ne žele s njima komunicirati, unatoč činjenici da su ti roditelji ti koji su ih donijeli na svijet i brinuli se za njih. Unatoč nadama za miran i radostan život sa svojom djecom nakon godina nedaća, Tanja se našla pred sasvim drugačijom stvarnošću. Umirovljenica s prebivalištem u Zagrebu i majka troje djece, cijeli svoj radni vijek posvetila je knjigovodstvu.
- Međutim, njezina svakodnevica sada značajno odudara od onoga što je zamišljala za svoje pozne godine. U izjavi za “Moje vreme” Tanja kaže: “Imam kćer i dva sina. Moj brak je bio sve samo ne skladan, dapače, sasvim suprotno, što je dovelo do mog razvoda 1998. godine. Ta faza njezina života pokazala se prilično teškom i za nju i za djecu; živjeli su kao podstanari, teško je dolazila do posla, a financijske poteškoće pojavljivale su se na svakom koraku. Ipak, usprkos tim preprekama, uspjeli su prebroditi najteže trenutke.
Djeca su se školovala, a dobivenim nasljedstvom mogli su kupiti dom. Kako se bližila njihova godišnjica braka, činilo se da konačno mogu uživati u plodovima svog rada. Ipak, okolnosti su se neočekivano promijenile. Tanja razmišlja o teškom trenutku koji uključuje njezinog starijeg sina, koji je oduvijek bio dio obitelji, ali se preselio nakon vjenčanja. Nekoliko godina nakon vjenčanja, poslao joj je poruku u kojoj je pisalo: “Izbriši moj broj.” Na upit “Zašto sine?” nije dobila nikakvo pojašnjenje niti odgovor.
- To ju je ostavilo zapanjenom, ali je ipak dajući prednost sreći svoje djece, uvjerila se da je prihvatljiva ako će ova odluka dovesti do njegovog zadovoljstva. Unatoč tome, njezine poteškoće su i dalje postojale dok se njezin mlađi sin, njezino drugo dijete, suočavao s vlastitim poteškoćama. Nakon razvoda odlučio je kupiti skroman stan i potražio financijsku pomoć od majke.
“Učinio sam sve što sam mogao da mu pomognem jer je želio izbjeći da bude podstanar, ali im to nije uspjelo. Ponudio sam svu svoju ušteđevinu za mirovinu. Sada mi je ostalo manje od 100 eura, ali nikad se nisam osjećao sretnije jer Sama imam vjere u Boga i osjećam se zahvalnom na prilici da uzdržavam svoje dijete, vjerujući da će se Bog pobrinuti za mene na način koji samo On zna”, sjeća se Tanja.
- Nedugo nakon što se smjestio u svoj novi stan, njegov mlađi sin ju je pozvao u posjet. Nažalost, posjet se pogoršao; na jednu njezinu primjedbu sin je prekinuo sve veze s njom i zabranio joj dolazak u svoj dom. Kako je vrijeme prolazilo, kći se suočavala sa svojim poteškoćama. Osjećala se emocionalno iscrpljenom odlukom svoje braće da prekinu komunikaciju s majkom.
Unatoč izazovu koji je to predstavljalo, odlučila se uskladiti s njima i također prekinuti veze s Tanjom. Trenutno Tanja živi sama, snalazeći se s ograničenom mirovinom dok prolazi kroz tešku svakodnevicu. Ipak, samouvjereno tvrdi, “nikad od njih ne bih tražila ni dinara.” Svaki dan se nadam da će im životi biti lakši i ljepši, moleći se da ih dragi Bog čuva. Tanjina priča odražava tugu majke koja se, nakon mnogih nedaća i beskrajnih odricanja, u poznim godinama nalazi sama, suočena s tišinom koja je zamijenila radosne zvukove dječjeg smijeha.
