Priča koju je podijelio Radmilo, najupućenija osoba u selu, služi kao duboka i prosvjetljujuća narodna priča koja osvjetljava aspekte ljudske prirode, našu povezanost s novcem i neizbježnu međuigru između bogatstva i siromaštva. U svojoj priči, Radmilo se nastoji pozabaviti bezvremenskim pitanjem: može li novac uistinu pomoći siromašnom pojedincu da poboljša svoje okolnosti ili samo utire put njegovoj propasti? Istodobno, priča potiče na razmišljanje o tome kako bi bogata osoba mogla reagirati ako joj se pruži prilika da bez napora stekne još više bogatstva.
Na početku, seoski mudraci odluče provesti eksperiment koji uključuje vrlo osiromašenog čovjeka koji se našao u teškoj situaciji. Taj je čovjek bio u velikim dugovima i suočio se s neminovnim gubitkom svoje male kuće zajedno s jedinim dijelom stoke. U početku, kada mu je uručena vreća s dukatima, jedva je mogao vjerovati što vidi. Misleći da bi to mogla biti šala, ubrzo je shvatio stvarnost situacije i preplavili su ga radost i olakšanje. Izgledi da će konačno moći uzdržavati svoju obitelj i podmiriti dugove koji su ga mučili ispunjavali su ga ushitom.
Radmilo, međutim, primjećuje da je njegovo veselje bilo kratkog vijeka. Kako su kružile vijesti o njegovom bogatstvu, njegove nevolje su eskalirale. Vjerovnici koji su ga svojedobno kreditirali pojavili su mu se na kućnom pragu, inzistirajući da im vrati svaki dinar. U međuvremenu, susjedi koji su godinama nudili pomoć iz samilosti sada su tražili naknadu za svoju pomoć.
Pritisak njegove obitelji počeo je rasti, sa zahtjevima za svoj dio novca. Došlo je do sukoba između braće i sestara, a sporovi oko financija doveli su do razdora među njima. Ovaj nesretnik, shrvan neprestanim zahtjevima, našao se prisiljen razdijeliti sve svoje bogatstvo. Na kraju je ostao bez ičega – bez stoke, bez dukata, a jedva je uspio zadržati svoj dom. Posvađao se sa svima i vratio se u isto jadno stanje u kojem je bio prije nego što je primio vreću dukata. Nakon ovog događaja, mudraci su zaključili da za njega nema nade.
Ipak, odlučili su ponovno provesti eksperiment, ovaj put uključivši bogataša koji je već posjedovao značajno imanje i značajno bogatstvo. Kad je dobio istu sumu dukata, bogatašev odgovor bio je sasvim drugačiji. Za razliku od siromaha, on nije odmah pretpostavio da se takvo bogatstvo može dati bez razloga ili truda. Međutim, nakon što je shvatio autentičnost novca, odmah ga je sakrio među svoje ostalo blago.
Učeći iz prošlih iskustava, odlučio je zadržati ovaj neočekivani dobitak za sebe. Obavljao je svoje dnevne aktivnosti kao da se ništa nije promijenilo. Kako su dani prolazili, on se usredotočio na svoj posao, gomilajući i povećavajući svoje bogatstvo bez obzira na ovaj iznenadni dobitak. Tek pred kraj života prisjetio se vreće dukata koju je odvojio za svoje nasljednike, kao dodatnu sigurnost za njihovu budućnost.
Radmilo i mudraci su na kraju došli do zaključka na temelju iskustava ove dvije osobe. Naime, osoba koja već posjeduje bogatstvo nastavit će gomilati još više kroz život. Njegovi mudri izbori, akumulirano znanje, marljivi napori i optimističan pogled na život urodit će nagradama. Ova osoba shvaća značaj novca i vješta je u njegovom očuvanju i povećanju. Nasuprot tome, osoba koja nikada nije pokušala ili imala priliku naučiti upravljati novcem neće prepoznati vrijednost bogatstva koje je stekla. Takav pojedinac, rasipajući svoje resurse, brzo će iscrpiti sve što je stekao.
Radmilo priznaje da ovi nalazi nisu primjenjivi na sve, jer proizlaze iz samo dva slučaja. Unatoč tome, godinama je ova pripovijest pružala vrijednu lekciju o tome kako sudbinu pojedinca mogu oblikovati bogatstvo i siromaštvo, kao i mudrost i nepromišljenost.
