Kulturne tradicije pokazuju da postoje određeni predmeti koji se ne bi trebali poklanjati drugima. Ta su uvjerenja ustrajala u našem društvu, prenoseći se s jedne generacije na drugu. Čak iu suvremeno doba, starije demografske skupine nepokolebljivo se drže ovih uvjerenja i nastoje ih provesti, a neka od tih uvjerenja povezana su s praksom darivanja.
- Praksa darivanja značajan je iskaz poštovanja; usprkos tome, konvencionalna mudrost ukazuje na to da treba izbjegavati određene darove zbog njihove povezanosti s nesrećom i tugom. Tekst koji slijedi nudi zbirku predmeta koji se smatraju neprikladnim za darivanje na temelju tradicionalnih vjerovanja.
Darovi koji imaju oštre rubove, kao što su noževi, britve, igle i slični predmeti, nikada se ne poklanjaju našim najdražima. U našoj je zajednici široko poznato da razmjena određenih stvari tijekom vremena može rezultirati sukobima i prekinutim odnosima. Općenito se ne preporučuje darivanje ogledala i posuđa zbog vjerovanja da ogledala skrivaju zarobljenu magiju. Nadalje, kaže se da primanje ogledala na poklon može donijeti nesreću primatelju.
- Što se tiče posuđa, ono se smije dati kao dar samo ako svako jelo uključuje novčić, jer postoji uvjerenje da bi posuđe za molitvu moglo dovesti do financijskih poteškoća. Kako bismo izbjegli potencijalne poremećaje i sukobe u našim odnosima s primateljima, mudro je suzdržati se od darivanja satova ili upaljača. Prastaro vjerovanje kaže da kada žena pokloni muškarcu sat, ili obrnuto, to označava početak odbrojavanja do njihovog konačnog rastanka.
Osim toga, kineski filozofi tvrde da primanje sata dok ste u položaju prostracije predstavlja početak odbrojavanja do smrti. Općenito se smatra da rupčići i šalovi mogu privući lošu sreću i nepoželjne osobe u život primatelja. Iako se biseri u početku mogu činiti sjajnom opcijom, prevladava mišljenje da biseri poklonjeni mogu dovesti do bolesti i nesreće u kućanstvu.
- Smatrana simbolima tuge koju doživljavaju siročad i udovice, ova vjerovanja u vezi s prinošenjem bisera nastala su upravo iz tog razloga. Iako se novčani darovi obično ne odobravaju, postao je prevladavajući običaj predstavljanja darovnih kartica s određenom novčanom vrijednošću, omogućujući primatelju da odabere željeni artikl kod određenog trgovca. Cvijeće je najzastupljeniji dar ženama i prikladno je za razne prigode; ipak, bitno je voditi računa o načinu na koji su prikazani.
Tradicionalno se poklanja neparan broj cvijeća jer se parni broj povezuje s grobljima. Ova se konvencija, međutim, ne odnosi na manje cvjetne aranžmane. Preporuča se izbjegavati darivanje hortenzija, krizantema i ljiljana, jer su te vrste na sličan način povezane s pogrebnim aranžmanima. Iz istog se razloga također treba suzdržati od kupnje ili poklanjanja umjetnog cvijeća. Nadalje, smatra se da različite boje cvijeća izražavaju različita značenja; na primjer, crvena se često povezuje s ljubavlju, bijela označava nevinost, a žuta predstavlja ljubomoru, između ostalih tumačenja.
DODATNI TEKST
Prevalencija mikroplastike postaje sve očiglednija; usprkos tome, istraživači ustraju u ispitivanju opsega njihovih štetnih učinaka na zdravlje. Nedavno istraživanje koje je uključivalo miševe pokazalo je da se te malene plastične čestice mogu prenijeti s majke na potomke u razvoju, ostajući vidljive čak i postnatalno. Prethodne studije pokazale su da mikro- i nanoplastika (MNP), koja je manja od zrna pijeska, ima sposobnost infiltracije u placentu.
- Najnovija istraživanja pokazuju da ove minijaturne plastične čestice mogu ostati unutar fetusa miša u razvoju najmanje dva tjedna nakon rođenja, kao što potvrđuju podaci. Tim istraživača povezan sa Sveučilištem Rutgers otkrio je mikroplastiku u plućima, srcu, jetri, bubrezima i mozgu neonatalnih miševa čije su trudne majke udisale poliamid-12 (PA-12), posebnu vrstu najlona.
Iako je moguće zamisliti da su neki fragmenti mogli biti preneseni majčinim mlijekom nakon rođenja, sama prisutnost tih čestica tijekom tako vitalnih ranih razvojnih faza izaziva značajnu zabrinutost. “Prisutnost plastike u jetri univerzalno je nepoželjna. Nakon potvrde njezine prisutnosti u raznim organima, sljedeći cilj je shvatiti temeljne uzroke ove pojave i njezine moguće implikacije”, navodi Phoebe Stapleton, izvanredna profesorica farmakologije i toksikologije na Sveučilištu Rutgers.
