Smrtonosne lažne glasine: Ljubav koja nikada nije umrla
Ljubav iz mladosti ostaje u srcu, čak i kada se ljubavnici raziđu. Takva je priča gospođe Dine, 64-godišnje udovice koja je svoju životnu ljubav morala odustati iz ponosa, iako je duboko osjećala da je bila njezina sudbina. Dina je ispričala svoju emotivnu priču portalu Moje vrijeme, o ljubavi iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koja je obilježena rastankom zbog vojnog roka, krivim optužbama, suzama i obećanjima o vječnoj ljubavi.
- Dina započinje svoje pismo riječima: “Sa 17 sam se zaljubila u nekoga tko je imao 20. Nakon neočekivanog susreta, započeli smo našu vezu. Naši su osjećaji bili uzvraćeni; cijenili smo jedno drugo i uživali u vremenu koje smo proveli zajedno.” Njezin partner bio je voljen od njezine obitelji, a i on je volio njezinu obitelj, stvarajući tako čvrst temelj za njihovu vezu. Međutim, vojni rok doveo je do rastanka.
Dina priča o trenutku kada je morao otići u vojsku: “Rastanak je bio težak. Predložio je da se zaručimo, ali nisam se osjećala spremnom jer sam vjerovala da nismo proveli dovoljno vremena da se upoznamo, što sam mu objasnila. Bio je tužan, ali je poštovao moje mišljenje.” Njihova ljubav nastavljala je živjeti kroz pisma koja su međusobno slali, a Dina je svakim danom s nestrpljenjem iščekivala njegova pisma.
- Međutim, priča je imala tragičan obrat. Dina prepričava trenutak kada je došlo do nepovratnog sloma: “Napisao mi je: ‘Prevarila si me’.” Dina je bila zatečena, jer nije znala tko je mogao izreći takve laži. Glasine o tome da je viđena u zagrljaju s nekim drugim uzburkale su emocije njezinog partnera, što je u konačnici dovelo do nepovratnog prekida. Usprkos tome što je Dina negirala optužbe, njezini osjećaji ponosa nisu joj dopustili da prizna ljubav prema njemu, čak ni tada, kada je imao želju za pomirenje.
“Shvatila sam da je to proizašlo iz osjećaja ponosa,” priznaje Dina, koja sada, 64 godine kasnije, razumije da je ta odluka oblikovala ostatak njezinog života. Iako su prošle godine, a njihov život se odvijao u različitim smjerovima, ona nije prestala voljeti njega. On je otišao u Ameriku, a Dina je ostala u Danskoj, gdje je živjela život koji je na neki način bio obojen njegovim prisustvom u njenim mislima.
- Dina se udala za drugog muškarca, rodila dvoje djece, a i dalje je često razmišljala o svojoj prvoj ljubavi. “Dok sam radila na svom poslu, susrela sam njegovu sestričnu, koja mi je javila da se oženio. Bol i praznina u mom srcu bili su neodoljivi,” kaže Dina, iako se s vremenom trudila izgraditi svoj život i pružiti ljubav svojoj obitelji.
Nakon što je izgubila svog muža, Dina je osjetila potrebu da se ponovno poveže s ljubavi iz prošlosti. “Jednu godinu nakon njegove smrti, odlučila sam mu se obratiti s porukom.” Njegov odgovor bio je pun nježnosti, a njihova komunikacija nastavila je kroz Facebook. “Razgovarali smo i sada smo prijatelji na Facebooku. Povremeno mi šalje pjesme o našoj ljubavi.”
- Iako su oboje nastavili svoje živote, njihov odnos nije zaboravljen. “Moram priznati da sam listala njegove fotografije i postove iz godine, otkrivajući pjesme koje odražavaju prošlu ljubav koja je ostala nezaboravna.” Iako su oboje krenuli različitim putemima, ljubav koju su dijelili nikada nije izblijedila.
Na kraju, Dina zaključuje svoje pismo riječima: “Poželjela sam mu sreću s njegovom obitelji i milost.” Unatoč svemu, njena ljubav iz mladosti ostala je neizbrisiva.
Sjećate li se svoje prve ljubavi? Čega se sjećate o njoj?
