Ljubavna priča Ajše i Miloša: Spoj različitih svjetova u ime ljubavi
Miloš i ja smo u braku već tri godine. Naša priča je dokaz da prava ljubav može prevazići sve prepreke i da nijedan izazov nije nepremostiv kada postoji iskrena posvećenost. Naš zajednički život je ispunjen toplinom, razumijevanjem i podrškom, i svaki problem koji nam se našao na putu riješili smo uz osmijeh i međusobnu podršku.
Zovem se Ajša, rođena sam 1999. godine u Njemačkoj, tokom izbjeglištva moje porodice. Potječem iz Bijeljine, gdje se moja porodica vratila početkom dvijehiljaditih, nakon završetka rata. Imali smo sreću da nam je komšija Srbin pomogao napustiti Bijeljinu na vrijeme, što nam je spasilo živote. Povratak je bio težak, ali moja porodica i ja nikada nismo zaboravili zahvalnost prema ljudima koji su nam pružili ruku u teškim trenucima.
Bez mržnje u srcu
Odgojena sam s uvjerenjem da mržnja razara i dušu i tijelo. Uvijek sam vjerovala u dobrotu ljudi i trudila se da poštujem svakoga, bez obzira na razlike. Bijeljina je moj dom – mjesto gdje su mi porodica, prijatelji i uspomene. Iako često čujem kako “Bijeljina više nije ono što je nekada bila,” vjerujem da to važi za svaki grad u Bosni. Svi smo prošli kroz duhovne i mentalne promjene, ali to ne znači da trebamo prestati tražiti radost u svakodnevnom životu.
Strast prema muzici
Pjevanje je moja velika ljubav. Moj otac, Ekrem, ima nevjerovatan glas, ali nikada se nije profesionalno bavio muzikom. Sjećam se njegovih priča o tome kako ga je Šefik Ibrahimović, Zlatanov otac, nagovarao da se okuša u tom svijetu, ali otac je ostao vjeran svom skromnom životu. Jednom prilikom, 2014. godine, pojavila sam se na BN televiziji i otpjevala svoju autorsku pjesmu. Danas me taj nastup pomalo stidi, ali moj otac je uvijek bio ponosan, govoreći da sam uradila nešto što malo ko ima hrabrosti.
Susret koji mijenja sve
Jedne večeri, prijatelji su me nagovorili da pjevam u kafani. Pristala sam, i dok sam pjevala pjesmu “Hajde vodi me odavde” od Viki Miljković, pogled mi je privukao mladić iz publike. Njegov šarm i osmijeh bili su neodoljivi, a gestikulacije dok sam pjevala bile su simpatične i nenametljive. Nakon nastupa, prišao mi je i predstavio se kao Miloš. Bio je kulturan, elokventan i neodoljivo šarmantan. Kada je tražio da se nađemo na kafi, pristala sam.
Ljubav na prvi pogled
Naš prvi sastanak bio je u Omcaffeu u centru Bijeljine. Obukla sam šljašteću haljinu, a on je bio u elegantnoj košulji i cipelama koje su blistale. Razgovor je tekao prirodno, a oboje smo se složili da nas nacionalne i vjerske razlike ne zanimaju. Miloš je rekao nešto što me duboko dirnulo: “Mi smo djeca mira, rođeni nakon rata, i ono što su drugi odlučivali u naše ime nema veze s nama.” Te riječi su mi pokazale da je on poseban.
Porodica i ljubav
Kada sam odlučila reći svojim roditeljima za Miloša, osjećala sam blagu nesigurnost, iako sam znala da nisu nacionalisti. Njihova reakcija bila je dirljiva. Moj otac je samo pitao: “Je li naš?”, misleći na to da li je iz Bijeljine. Kada sam potvrdila, njihova podrška nije izostala. Otac mi je rekao: “Ako si sretna s njim, mi smo još sretniji. Ako bude problema, idite odavde i ne rizikujte ni sekunde.”
Danas smo Miloš i ja srećno vjenčani. Naša ljubavna priča je spoj različitih svjetova, ali i dokaz da ljubav, tolerancija i razumijevanje mogu pobijediti sve prepreke.
